U mnogim kulturama već dugo vremena ljude se uči da gledaju na smrt kao na završetak života. Međutim, poneka današnja istraživanja preispituju smrt kao kraj i smatraju da smrt nije apsolutna, nego je ona proces. Istražuju što su ljudi doživjeli nakon što su ‘iskusili’ blisku smrt.
Neki ljudi tvrde da su doživjeli upravo iskustvo bliske smrti i da su pomoću njega dobili kratki uvid u zagrobni život. U današnje vrijeme, napretkom medicine i napretkom tehnika oživljavanja, veći broj osoba koje su proglašene kliničkim mrtvima vraća se u život.
Što je smrt?
Smrt nastupa kada srce prestane kucati. Osoba prestaje disati, što uzrokuje prestajanje svih životnih procesa. Sa sve većim razvijanjem današnje medicine, liječnici uspijevaju duže održavati osobe živima, odnosno pomoću raznih aparata uspijevaju u tome da osobama srce kuca duže nego što bi inače.
Osnovni znakovi smrti su inače prestanak disanja, prestanak metabolizma i prestanak rada srca. Riječ smrt dolazi od latinske riječi ‘mors’ koja znači prestanak života, nepovratno prekidanje životne aktivnosti organizma, odnosno prestanak postojanja jedinke. Nakon što osoba umre, na njenim bližnjima je da organiziraju sve kako bi ju se poslalo na vječni počinak.
O smrti osobe obitelj obično obavještava širi puk pomoću osmrtnice, koja je inače obavijest o smrti. Na njoj se pronalaze sve informacije o pokojnicima te o njihovom posljednjem ispraćaju. Važno je da osmrtnica bude jasna i da bez dvojbe informira o smrti osobe.
Većina religija smatra da poslije smrti dolazi zagrobni život. U nekim religijama se govori o prijelazu u raj ili pakao, a druge govore o reinkarnaciji, odnosno ponovnom rađanju duše u drugom tijelu. Ranije su narodi vjerovali da smrt doslovno znači odlazak na vječna lovišta pa su svoje preminule pokapali sa raznim oruđem potrebnim za vječni lov.
Što kaže Biblija?
Biblija bez sumnje navodi da postoji život nakon smrti. Nakon što umremo, Biblija navodi, mi zapravo uopče nismo mrtvi jer nam je fizičko tijelo možda umrlo, ali duša nam je još na životu. Smatra se da život na ovom svijetu nije kraj, nego da su ljudi stvoreni za puno više.
U Novom Zavjetu riječ smrt zapravo znači razdvajanje i dolazi od grčke riječi ‘thanatos’. Fizička smrt je, dakle, odvajanje duše od fizičkog tijela te tada više ne postojimo u fizičkom smislu nego samo u duhovnom smislu.
Biblija smatra da svatko od nas svoju smrt preživi i nakon toga će ili biti u raju ili će patiti u paklu i tamo čekati da prime dar uskrsnuća kada će se njihovi dusi ponovno spojiti sa njihovim tijelima. Smatra se da će se zbog beskrajne ljubavi Isusa Krista svi uskrsnuti.
Raj uživaju oni koji su nakon smrti i očišćenja zauvijek s Bogom, u zajedništvu sa svim spasenicima. Pakao je vječno prokletstvo i nesreća. Tamo završavaju oni koji se trajno odupiru Božjoj milosti i spasenju.
Čistilište je ono privremeno stanje, a oni koji umiru u milosti, ali nisu još savršeni u ljubavi neko vrijeme ostaju tamo jer ne mogu još uživati savršeno zajedništvo s Bogom i svetima. Moraju se neko vrijeme nalaziti u čišćenju.
Kršćanska religija smatra da je samo Bogu poznat broj onih koji se spašavaju ili propadaju te da je u Crkvi svima dostupno oproštenje grijeha. Mi kao vjernici moramo živjeti u dobroti, istini i ljubavi prema svim ljudima. Samo ćemo na taj način postići spasenje i vječni život.
Što je vječni život?
Biblija također smatra da život nakon smrti nije isto što i vječni život. Vječni život se smatra spoznajom Boga i Kristove ljubavi koja onda ljude vodi u istinski, stvarni život. Crkva naučava da u vječnom životu postoji pojedinačni i opći sud.
Smatra se da spasenje svakog čovjeka ovisi o njemu samom. Pojedinačni sud se temelji na tome kakvi smo prema drugima i on čeka svakog pojedinca. Bog svakom čovjeku daje milost dostatnu, a čovjek je tada pozvan opredijeliti se za Boga i uzvratiti mu na ponudi spasenja.
Vječni život, dakle, znači naslijediti mjesto u najvišem stupnju celestijalnog kraljestva, kako bismo tamo mogli živjeti u Božjoj prisutnosti. On nam je omogućen kroz pomirenje Isusa Krista.
Biblija također smatra da vjernici ne moraju čekati vječni život jer on ne započinje kad umremo, nego onog trenutka kad osoba povjeruje u Krista. Vječni život je prema tome naše trenutno vlasništvo.
Što smatraju filozofi?
Postoje razna razmišljanja filozofa o smrti i o onome što nastupa nakon smrti.
Primjerice, grčki filozof Epikur smatra da smrt nije loša jer dok mi živimo smrti nema, a kada umremo nas nema. On je smatrao da prema tome smrt uopće ne može utjecati na nas.
Pojedini filozofi Kine, Indije i Grčke smatrali su da je smrt kraj u svakom pogledu te da poslije nje nema ničega. Ranije se smatralo da se ne trebamo previše oduševljavati životom niti strahovati od smrti, nego ih jednostavno trebamo prihvatiti kao korake velikog Puta.
Neki su, naime, smatrali da nakon smrti počinje reinkarnacija, ali postojale su razne varijante. Neki su vjerovali u seljenje duše, a neki u ponovno rađanje.
Svakako, ova razmišljanja iz prošlosti nisu čovjeka obeshrabila u traganju za vječnim životom.
Jedno je sigurno i u jednom se svi slažu: postoji smrt te ona znači završetak biološkog života. Kad čovjek umre, njegova se smrt objavi i njegovi najbliži se upute na groblje kako bi ga ispratili na vječni počinak. Njegovo tijelo tamo ostaje kako bi se njegova obitelj mogla dolaziti opraštati od njega kad god to požele.
Ono što dolazi nakon toga je prema nekima život nakon smrti, prema drugima reinkarnacija, a prema trećima se ne događa ništa. Sve nakon ovozemaljskog života je podložno osobnim razmišljanjima i u to ne treba ulaziti. Važno je uvažiti tuđe mišljenje te ne nametati svoje.
