Katolička Crkva i Popustljivosti
Nakon Drugog Vatikanskog sabora došlo je do ažuriranja crkvene doktrine, što je djelomice označavalo i oproštaj od nekih drevnih pobožnih praksi, uključujući i popustljivosti, srednjovjekovnog običaja koji je bio predmet kritike tijekom protestantske reformacije. No, zanimljivo je da je, suprotno očekivanjima, upravo nakon Drugog Vatikanskog sabora papa Pavao VI. 1967. godine objavio encikliku “Indulgentiarum doctrina” koja ne samo da je reformirala popustljivosti, već ih i energično branila. **Popustljivosti su, za Crkvu, duboko ukorijenjene u temeljnim učenjima, počevši od stvarnosti grijeha.** Prema Pavlu VI., grijesi ne samo da krše božanski zakon nego čine i prezir prijateljstva između Boga i čovjeka. Sam postojanje kazne služi kako bi se istaknula štetnost grijeha u odnosu na osobu i zajednicu.
Uloga Popustljivosti u Crkvi
Popustljivosti se temelje na unutarnjoj logici kazne. Kad ispovjednik odredi čin pokore pokajniku, taj čin zadovoljava za grešno ponašanje i liječi štetu nanesenu grijehom. **Dodatan princip je taj da crkva, korištenjem autoriteta danog od Boga, može djelovati na oproštenje vremenske kazne za grijehe povlačeći zasluge iz riznice svetaca.** Ova “riznica zasluga” rezultat je svetih djela i patnji svetaca, utemeljena na beskonačnoj vrijednosti Kristova života. Oni koji traže popustljivosti trebaju ispuniti tri preduvjeta: ispovjediti se, primiti pričest i moliti za nakanu pape.
Ukratko, popustljivosti su, prema Pavlu VI., tjesno povezane s doktrinom zajedništva svetaca, a važan aspekt ovog nauka je da učinioci svetih djela svetcima doprinose kolektivnom dobru.
Praksa Popustljivosti
Za dobivanje popustljivosti, pojedinac mora biti pravilno pripremljen. **To uključuje ljubav prema Bogu, mržnju prema grijehu i povjerenje u zasluge Krista.** Enciklika Pavla VI. otkriva razne načine za ostvarenje popuštanja: od molitvi poput Psalama do pobožnih djela poput posjećivanja katakombi ili groblja. **Glavni cilj popustljivosti nije samo olakšanje vremenske kazne grijeha, već i poticanje vjernika da prioritiziraju najvažnije molitve i pobožnosti za postizanje spasenja.**
Studeni, mjesec posvećen dušama u čistilištu, predstavlja prigodno vrijeme za ponovno uvođenje popustljivosti u crkvenu praksu, kako u osobne svrhe, tako i za izgradnju crkvene riznice.