Marija protiv mitova
U drevnim mitovima poganski heroji i bogovi često su prikazivani kao likovi s posebnim podrijetlom i čudesnim sposobnostima. Primjerice, **Romul i Rem** bili su odgojeni od strane vučice nakon što je njihova majka, vestalska djevica, bila žrtvovana zbog svoje “nevjere” Bogu rata. Slični motivi javljaju se i u mitovima drevne Grčke, gdje bog Zeus prisiljava djevicu Europu, rađajući kralja Minosa. Istovremeno, Venera, majka Eneje, koristi lukavstvo kako bi zavela čovjeka.
Takvi mitovi sugeriraju da su **božanska i herojska rođenja** često plod prisile ili obmane. Međutim, u kontekstu evanđelja, priča o Marijinom pristanku na Božji plan dramatično je različita. Marija je izabrana jer je “ispunjena milošću” i s djetetom putem Duha Svetoga, pružajući “da” kao znak svoje slobodne volje.
Evanđelje i drevni mitovi
Evanđelja obiluju kontrastima prema drevnim mitovima. Kako se prikazuje u Luki 1, Marijina priča nije o bogovima koji neplanirano interveniraju u ljudske poslove, već o Božjem promišljenom i pravednom planu. Tu je prisutna razlika između paganskih priča o djevičanstvu i **božanskom udjelu**: Marijin trenutak začeća nije plod preobmane, već božanskog dizajna. Anđeo Gabrijel objavljuje Marijinu čast i navještava Isusovo čudesno rođenje.
Marija nije pasivna figura. Ona slobodno prihvaća vodstvo Duha Svetoga, čineći njezin pristanak esencijalnim dijelom Božjeg plana. Ova razlika reflektira i prirodnu razliku između ljudske i božanske veličine, otkrivajući kako evanđelje smješta priču o Mariji daleko iznad tih drevnih mitova.
Ikone Marijine časti
U ikonografiji, Marija se često prikazuje uz Isusa, ističući da je njezin identitet neraskidivo vezan uz njezinog Sina. Za razliku od Venere, čija se uloga ne povezuje isključivo s njenim sinom Enejom, Marijin identitet i **razlog njezina postojanja** usmjereni su na Isusa. Ikone prikazuju Mariju kao kanal milosti, koja usmjerava vjernike prema Božjem otajstvu.
U zaključku, priča o Mariji u evanđelju nije samo odraz povijesne stvarnosti, već i snažna duhovna poruka. Ističe se po svojoj dubokoj ljudskosti i božanskoj prisutnosti, suprotstavljena antičkim mitovima koji često glorificiraju prisilu i manipulaciju. Evanđeoska pripovijest stavlja naglasak na slobodu, dostojanstvo i vječnost, čime dodatno potvrđuje simboličku i teološku važnost Marijine uloge u kršćanskoj vjeri.