Faze tugovanja: što je normalno nakon gubitka i što pomaže

Tuga nakon smrti bliske osobe nije bolest i nema točan raspored. Ipak, mnogi ljudi prolaze kroz slične osjećaje. Psihijatrica Elisabeth Kübler-Ross opisala ih je kao pet faza tugovanja. Te faze nisu stepenice kojima se ide redom, nego osjećaji koji dolaze i odlaze, često više puta.

U ovom članku objašnjavamo faze tugovanja, što je normalno u prvim tjednima i mjesecima te što obiteljima najčešće pomaže.

Pet faza tugovanja

1. Poricanje

„Ne mogu vjerovati.” U prvim danima mnogi se osjećaju kao da gledaju film. Ljudi organiziraju sprovod, primaju goste i rade sve što treba, a osjećaji kao da su isključeni. To je prirodna zaštita. Tijelo i um daju vam vremena da se priviknete.

2. Ljutnja

Ljutnja može biti usmjerena na liječnike, na obitelj, na Boga, na pokojnika ili na sebe. Ljudi se često srame tog osjećaja, ali on je čest i normalan dio tugovanja.

3. Pogađanje

„Da sam barem…” ili „Što da smo ranije otišli liječniku?” U ovoj fazi ljudi u mislima mijenjaju prošlost i traže što su mogli učiniti drugačije.

4. Tuga

Kad prođe prvi šok, dolazi duboka tuga. Mnogi je osjete tek nekoliko tjedana nakon sprovoda, kad se gosti raziđu i svakodnevica se vrati. Umor, plač, nesanica i gubitak apetita česti su u ovom razdoblju.

5. Prihvaćanje

Prihvaćanje ne znači da više ne boli. Znači da smo naučili živjeti s gubitkom. Sjećanje na voljenu osobu postaje dio života, a ne samo bol.

Koliko traje tugovanje

Ne postoji pravilo. Za mnoge su najteži prvi mjeseci i prva godina, s prvim blagdanima, rođendanima i godišnjicom. Tuga se s vremenom mijenja, ali može se vratiti i nakon više godina, na primjer na vjenčanju ili rođenju unuka. To ne znači da nešto nije u redu.

Što pomaže u tugovanju

• Razgovor. S obitelji, prijateljem, svećenikom ili nekim tko je prošao isto.
• Rutina. Redoviti obroci, šetnja i san pomažu tijelu da izdrži.
• Rituali. Posjet groblju, misa, svijeća ili godišnjica daju tuzi mjesto i vrijeme.
• Pisanje. Mnogima pomaže zapisati uspomene, pisma pokojniku ili priče iz djetinjstva.
• Fotografije. Slaganje starih fotografija često otvori lijepe uspomene, ne samo tugu.
• Strpljenje sa sobom. Ne morate biti „dobro” do nekog datuma.

Kako pomoći djeci da tuguju

Djeca tuguju drugačije od odraslih. Mogu se igrati, a sat kasnije plakati. Recite im istinu jednostavnim riječima, uključite ih u rituale ako žele i dopustite im pitanja. Mnogoj djeci pomaže da nacrtaju ili napišu nešto za baku ili djeda.

Kada potražiti stručnu pomoć

Javite se liječniku obiteljske medicine ili psihologu ako nakon nekoliko mjeseci ne možete obavljati svakodnevne obveze, ako ne spavate i ne jedete tjednima, ako se osjećate bezvrijedno ili razmišljate o tome da sebi naudite. U hitnim situacijama nazovite 112. Tugovanje je normalno, ali nitko ga ne mora prolaziti sam.

Sjećanje kao dio tugovanja

Mnogi ljudi kažu da im je pomoglo kad su uspomene skupili na jedno mjesto: fotografije, kratku životnu priču i poruke prijatelja. Tako tuga dobije oblik, a sjećanje ostane sačuvano za djecu i unuke.

Pročitajte i kako se nositi s tugom i kako pružiti podršku ožalošćenoj osobi.