Kremacija ili kremiranje je postupak brze mineralizacije tijela mrtvih ljudi ili životinja, odnosno razlaganje tijela na osnovne kemijske sastojke zbog izlaganja visokim temperaturama, odnosno vatri.
Kremacijom se smatra spaljivanje preminulih u svrhu njihove sahrane. Nakon kremacije se ostaci tijela prikupljaju u za to namijenjene posude (urne) te se onda sahranjuju na grobljima ili se predaju rodbini pokojnika.
Otkad postoji kremiranje?
Kremiranje je, prema određenim spisima, bilo prisutno još u Antičkoj Grčkoj, ali je kršćanski svijet ranije smatrao ukop jedinim pravilnim načinom opraštanja od pokojnika. To razmišljanje dolazi od činjenice da je i sam Isus Krist bio polegnut u grob.
Kremiranje se u Europi pojavljuje sredinom 19. stoljeća kada se zbog prevelike napučenosti i higijenskih propisa preminule počelo spaljivati prema jasno definiranim pravilima.
U Hrvatskoj trenutno postoje dva krematorija – jedan u Zagrebu, puno stariji od ovog drugoga koji je tek nedavno otvoren u Osijeku. U posljednje vrijeme je broj kremiranih u stalnom porastu zbog manjih troškova pogreba te manje potrebe za održavanjem grobnog mjesta.
Kako se obavlja kremiranje?
Cjelokupan proces kremiranja uglavnom traje tri dana. Kada osoba premine, njena obitelj obavještava javnost putem obavijesti o smrti, odnosno osmrtnice. Tada dolazi do ceremonije posljednjeg ispraćaja, a proces kremiranja počinje odmah nakon sprovoda.
Krematoriji nakon sprovoda imaju rok od 72 sata da bi spalili tijelo, no u većini krematorija to se dogodi unutar 24 sata. Pokojnik se mora nalaziti u posebnom lijesu koji je napravljen od mekog drveta, ali osoba koja vrši kremaciju prije mora provjeriti je li u lijesu ostao neki predmet koji tamo ne bi smio biti i ima li pokojnik pacemaker.
Nakon što su obavljene sve provjere, lijes se unosi u peć te se izvodi spaljivanje, obično pomoću plina. Najviša temperatura peći kod kremiranja može se popeti sve do 1000 stupnjeva, a kremiranje je gotovo kada više nema vidljivog plamena.
Pepeo se nakon ovog procesa stavlja u urnu te ga se može odložiti u obiteljsku grobnicu ili zasebnu grobnicu. Ukoliko obitelj u Hrvatskoj želi pepeo pokojnika prosuti na posebnom mjestu, za to će trebati dozvolu. U zemljama poput SAD-a ljudi pepeo preminulih drže u obiteljskim kućama.
Drugi načini kremiranja
U državama kao što su SAD i Kanada postoji još jedan način kremiranja osim ovog ‘klasičnog’ pomoću plamena. U tim državama postoji takozvana bio-kremacija, odnosno kremacija putem alkalne hidrolize.
U ovoj se vrsti kremacije tijelo razlaže na fragmete pomoću otopine na bazi vode, a koja sadržava i lužine te se u ovoj vrsti kremacije također koristi toplina. Ovo je novija tehnologija kremiranja te je trenutno dostupna samo u nekim dijelovima ovih dviju država.
Ova se vrsta kremiranja ponekad naziva kremiranjem bez vatre ili bio-kremiranjem. Tijelo se postavlja u veliki prostor koji se onda puni mješavinom vode i kalijeva hidroksida te se zagrijava na 160 stupnjeva. Tijelo se onda raspada na kemijske komponente, što traje otprilike četiri do šest sati. Ako se koristi niža temperatura, proces može trajati i do 16 sati.
Kao rezultat ovoga procesa dobije se zeleno-smeđa tekućina i meki bijeli ostaci kostiju koji se raspadaju u ruci i koji onda postaju prah i dostavljaju se obitelji preminulog.
Ovaj se postupak kremacije uveo iz nekoliko razloga: smatra se nježnijim postupkom, više je ekološki osviješten, neki ljudi se boje vatre te im ovaj način služi kao nova, zanimljiva alternativa.
Zašto odabrati kremiranje?
Ovo su neki od razloga zašto ljudi danas radije biraju kremiranje kao oblik vječnog pokoja:
-
Pristupačnost cijena
Kremiranje je puno jeftinija opcija od tradicionalnog pokapanja. Naravno, cijena ukupnog sprovoda ovisi o tome što će obitelj sve organizirati osim kremiranja, ali cijena same usluge je dosta jeftinija od kupovine velikog grobnog mjesta.
-
Jednostavnije je
Neke obitelji biraju kremiranje jer je to lakša i jednostavnija opcija, ali to ne znači da su oni manje voljeli svoje članove obitelji od onih koji biraju tradicionalni progreb. Planiranje cijelog pogreba je kompliciran proces, a komplikacije se mogu izbjeći odabirom kremacije. Također, ako biste se htjeli preseliti u drugi grad ili državu, urnu pokojnika možete ponijeti sa sobom.
-
Bolje je za okoliš
Mnogi smatraju tradicionalne sprovode vrlo pogubnima za okoliš zbog toga što se za grobnice i tijela koriste ogromne količine sredstava za balzamiranje te tone i tone betona koje se izrađuju za grobna mjesta. Iako se ranije polaganje u zemlju smatralo spajanjem s prirodom, u današnje vrijeme ljudi žele da njihovi ostaci tu prirodu više očuvaju.
-
I religija je prihvatila kremaciju
Katolička crkva je još 1963. godine odobrila kremiranje te ga je proglasila jednako vrijednim kao i ukapanje u grob, ali samo ako se uz kremiranje obavljaju i liturgijski obredi. Protestanti također dopuštaju kremiranje, a u posljednje vrijeme i pravoslavna vjerska zajednica postaje sve blagonaklonija ovoj vrsti pokapanja.
Kremacija je dosad zabranjena jedino u židovskim i muslimanskim vjerskim zajednicama, a kod budista i hinduista je ona najprisutnija.
-
Ljudi danas žive drugačijim životima
Ljudi u današnje vrijeme vode sasvim drugačije živote nego što su bili u prošlosti. Ranije su ljudi kupovali zajednička grobna mjesta u kojima su se pokapale cijele obitelji. U današnje vrijeme članovi obitelji više ne žive zajedno u kućama, nego uglavnom u drugim gradovima ili čak državama.
Zbog toga je lakše odabrati kremiranje. Pepeo voljenih se može i rasuti na neka pokojniku omiljena mjesta te mu se tako može odati počast, a ako ne želimo ovaj način, urna se može lako prenositi iz grada u grad. Stoga više ne moraju postojati ogromna obiteljska grobna mjesta.
Kremiranje je svakako u današnje vrijeme kod većine ljudi postalo opcija koju sve više razmatraju. Osim brojnih prednosti i jednostavnosti, ljudi su znatiželjni budući da je to nova metoda sahranjivanja. Čak i vjernici sve više i više radije biraju kremaciju jer nam i samo evanđelje kaže: ‘Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.’
