Urna je vrsta posude, najčešće ukrašene, koja je danas najpoznatija po svojoj ulozi čuvanja pepela kremiranog pokojnika. Kad se radi o odabiru urne za blisku osobu koja je preminula, gotovo svatko je početnik i ne razumije se u vrste urni, što je sasvim u redu. Odabir urne je zahtjevan posao te postoje određene stvari koje treba uzeti u obzir pri odabiru te koje će na dostojanstven način predstavljati pokojnika.
Načini sahranjivanja pokojnika
Odabir načina sahranjivanja pokojnika vrlo je osobna stvar obitelji preminuloga. Ceremonija ispraćaja pokojnika na vječni počinak je jedna od najstarijih aktivnosti otkad je čovječanstva. S vremenom se ovoj ceremoniji pridružio i religijski ritual pa je danas gotovo svaki ukop popraćen nekakvih obredom tijekom kojeg se slavi život pokojnika.
Kada osoba umre, veliki teret pada na obitelj pokojnika koja u tom događaju treba obavijestiti ostale ljude. To se radi putem osmrtnice, odnosno objave o smrti. Na osmrtnici se nalaze podaci o pokojniku te njegovoj obitelji, ali i podaci o mjestu i vremenu održavanja sprovoda.
Ukop
Ukop je jedan od uobičajenih načina sahranjivanja pokojnika te se ovdje radi o činu polaganja preminule osobe u kovčeg, odnosno lijes te ukopavanju lijesa na groblju. Pokojnika se može sahraniti u individualni grob ili u obiteljsku grobnicu, a u nekim kulturama postoje i zajedničke grobnice.
Ovaj je način sahranjivanja vrlo popularan posebno u kršćanskoj tradiciji budući da je u Bibliji i sam Isus Krist bio polegnut u grob. Ovaj se način ranije smatrao jedinom dopuštenom vrstom sahranjivanja pokojnika u mnogim religijama, ali u današnje vrijeme mnoge religije dopuštaju i kremaciju, koja je kod mnogih poistovjećena i isto vrijedna kao i obični ukop.
Kremiranje
Kremiranje ili incineracija se u Europi počelo primjenjivati u 19. stoljeću, i to uglavnom iz higijenskih razloga te zbog prenapučenosti gradova koja je uzrokovala potrebu za drugačijim načinom sahranjivanja velikog broja pokojnika. U Hrvatskoj zasad postoje dva krematorija, i to jedan u Zagrebu, a drugi u Osijeku.
Postupak kremiranja traje tri dana. Najprije se odvija ceremonija posljednjeg ispraćaja, a proces kremiranja počinje nakon sprovoda. U većini krematorija se spaljivanje tijela dogodi u roku 24 sata, iako je zakonski rok 72 sata. Lijes s pokojnikom se nakon svih provjera unosi u peć te se kremiranje odvija pomoću plina. Nakon ovog procesa pepeo se stavlja u odabranu urnu.
Zašto ljudi odabiru kremiranje?
Odluka o odabiru načina sahranjivanja je vrlo osobna te može ovisiti o mnogim faktorima, kao što su religijska uvjerenja, obiteljska tradicija, osobna uvjerenja itd.
Kremiranje se smatra puno jednostavnijom opcijom od klasičnog ukopa, budući da su cijene grobnica puno niže te ovise o veličini grobnice koja je potrebna. Cijena usluge kremiranja je puno niža od cijene grobnog mjesta koje se mora kupiti za tradicionalni ukop.
Mnogi ljudi smatraju klasični ukop puno pogubnijom opcijom za okoliš zbog ogromnih količina sredstava za balzamiranje koje se upotrebljavaju te betona kojeg se mora koristiti za izradu velikih grobnica. Čak je i veći dio religija prihvatio kremiranje te ga proglasilo jednako vrijednim načinom sahranjivanja kao i ukapanje u grob. Međutim, neke religije kao što su židovska i muslimanska i dalje ne dopuštaju kremaciju.
Kakve vrste urni postoje?
Nakon što se cijeli proces obavi, na obitelji ili bližnjima je da odaberu prikladnu urnu u kojoj će se čuvati pepeo pokojnika. Kao prvo, postoje razne veličine urni te one ovise o broju osoba čiji će se pepeo čuvati u urni. Postoje urne za jednu osobu i za dvije osobe, ali postoje i urne za one najmlađe koje su dosta manje od onih za odrasle osobe.
Kod odabira urne vrlo je važno gdje će se ona čuvati. Za urne koje su ukopavaju vrlo je važno da budu od jakog i kvalitetnog materijala kao što je granit ili mramor. U nekim državama dopušteno je i čuvanje pepela pokojnika kod kuće pa je onda važno da se urna uklapa u dizajn doma te da na najbolji način prikazuje život pokojnika i odaje mu počast.
Postoje razni materijali od kojih urna može biti napravljena, primjerice mramor, granit, drvo, keramika, metal, kamen, staklo i tako dalje. Odabir materijala ovisi o tome za što će se urna koristiti i gdje će se čuvati. Također, postoje urne sa raznim motivima pa tako možete odabrati onu koja će najbolje prikazivati život pokojnika, a ako ne možete naći dovoljno dobru, postoji i mogućnost personaliziranja.
Gdje se može čuvati pepeo pokojnika?
Neki krematoriji, na primjer zagrebački, dopuštaju članovima obitelji da odvoje manji dio pepela kako bi ga mogli sačuvati u svom domu ili pohraniti na nekom njima važnom mjestu.
Pogrebna poduzeća kod kojih obitelj može odabrati urnu, nude i odabir spomen urne koju će obitelj moći čuvati u svojoj kući i koja će služiti kao vječna uspomena na osobu koja ih je napustila. Također, zagrebački krematorij nudi opciju prosipanja dijela pepela na njihovoj Sunčanoj poljani za one obitelji koje prosipanje pepela smatraju konačnim spajanjem pokojnika s prirodom.
Urna se može položiti u kazetu za urne u sklopu groblja, u obiteljski grob ili grobnicu te u grobnicu za urne u sklopu krematorija.
Kremiranje je u današnje vrijeme postala vrlo popularna opcija sahranjivanja pokojnika zbog mnogih prednosti koje donosi ovaj način sahranjivanja. Na kraju krajeva, i sama Biblija nam kaže ‘Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti’.
