Krv, Voda i Sakramenti: Simbolika u Ivanovom Evanđelju
Ivanovo evanđelje bilježi jedan od najpoznatijih elemenata priče o Isusovom raspeću: koplje u njegovoj strani. Isus je umro prilično brzo, a rimski vojnik izbo ga je kopljem kako bi bio siguran da je mrtav. Kada je to učinio, krv i voda tekli su iz rane. Ivan naglašava stvarnost ovog događaja kako bi ukazao na njegov duhovni značaj.
Jedna od ključnih riječi u ovom kontekstu je “žeđ”. Na kraju Isusova života spominje se njegova žeđ, što ima dublje značenje. Ovaj trenutak povezuje se s Isusovim susretom sa Samarijankom, gdje joj nudi “živu vodu”, simbol vječnog života.
Živa voda koju Isus spominje simbolizira Duh Sveti. U Ivanovom evanđelju kasnije saznajemo da je ta “živa voda” zapravo Duh, kojeg vjernici dobivaju. No, postoji problem u prijevodu; Isus je izvor te vode, pokazano već u susretu sa Samarijankom.
Simbolika Sakramenata u Vodi i Krvi
Kada Ivan opisuje Isusovu smrt, koristi frazu “odustao od svog duha”, što ima dvostruko značenje. Ova fraza ne samo da označava Isusovu smrt već i simbolizira darivanje Duha Svetoga Kroz Krv i vodu koje su tekli s Isusove strane. Krv, koja se spominje u kontekstu euharistije, i voda, koja se povezuje s krštenjem, naglašavaju važnost sakramenata.
Ivan jasno pokazuje da su sakramenti sredstvo kroz koje primamo Duha. To je važno jer Duh Sveti omogućava našu vjeru, dobra djela i molitvu, tri temeljna stupa kršćanskog života. Bez Duha, ne možemo autentično živjeti kršćanski život niti sudjelovati u sakramentalnim milostima koje iz njega proizlaze.