Katolička Crkva tradicionalno odbacuje vjerovanje u reinkarnaciju, osobito kada je ono prisutno u nekršćanskim kulturama poput antičke Grčke. Biblija jasno navodi da ljudi umiru jedanput, a potom slijedi sud (Heb 9,27), čime se reinkarnacija izravno opovrgava. Također, pojam reinkarnacije umanjuje dostojanstvo tijela, tretirajući ga kao privremeno „boravište“ duše, dok kršćanstvo naglašava vrijednost fizičkog tijela kao Božjeg stvaranja. Za razliku od Platonova shvaćanja smrti kao oslobođenja od tijela, kršćanska vjera temelji se na uskrsnuću tijela.
Reinkarnacija često uključuje zablude koje pogrešno prikazuju tijelo kao predmet, slično kao i kontracepcija, umanjujući njegovo dostojanstvo i pretvarajući ga u puki vanjski objekt, dok kršćanstvo tijelo promatra kao nerazdvojni dio cjelovitosti ljudske osobe. U kršćanskoj vjeri, uskrsli Krist imao je stvarno, tjelesno tijelo koje je bilo moguće dodirnuti i koje je konzumiralo hranu – što potvrđuje njegovu stvarnost.
Prvi kršćanski filozof, sveti Justin Mučenik, susreo se s kršćanstvom kroz razgovor s vjernikom koji ga je doveo u dvojbu u vezi s njegovim platonskim uvjerenjima. Kao platonist, Justin je vjerovao da su tjelesna utjelovljenja kazne bogova za grijehe iz prošlih života. Međutim, kršćanstvo mu je postavilo ključno pitanje: kako čovjek može biti kažnjen za grijehe kojih se ne sjeća? Ta kontradikcija navela ga je na preobraćenje, prepoznajući kršćanstvo kao filozofski dosljedniju i razumniju vjeru.
Nadalje, reinkarnacija umanjuje dramatičnost i jedinstvenost života. Ako uvijek postoji nova prilika, tada nestaje istinska napetost i važnost svakodnevnih odluka. Kršćanska filozofija, naprotiv, uči da čovjek ima samo jednu priliku u ovom životu, čime se ističe odgovornost i značaj svake životne odluke. Osim toga, vjerovanje u reinkarnaciju često je povezano s panteizmom, što otvara duboka filozofska pitanja o identitetu i individualnosti.
Nedostatak dokaza za reinkarnaciju
Ne postoji vjerodostojna znanstvena potvrda koja bi poduprla ideju reinkarnacije. Navodni „dokazi“, poput sjećanja iz prošlih života, mogu se objasniti alternativnim fenomenima, poput curenja informacija ili telepatije, što ih čini nepouzdanima. Osim toga, reinkarnacija umanjuje jedinstvenost i neponovljivost ljudske osobe, svodeći identitet na niz uloga ili „uniformi“ koje se izmjenjuju kroz različite živote.
Filozof Peter Kreeft potiče kritičko promišljanje o ovim temama te u svojoj knjizi nudi racionalna i teološki utemeljena objašnjenja. Oslanjajući se na bogatu vjerničku i filozofsku baštinu kršćanstva, Kreeft pomaže vjernicima razumjeti duboke teološke aspekte ove problematike. Takav pristup čini kršćansku teologiju privlačnom i logičnom mnogim tražiteljima istine.
