Jakovljeva poslanica donosi više stihova koji podsjećaju na Kristovu Propovijed na gori, iako Jakov ne navodi izričito izvor tih riječi. To ukazuje da je Jakov, s obzirom na to da je umro 62. godine, vjerojatno svoju poslanicu sastavio u kasnim 40-ima ili ranim 50-ima – dakle, prije nego što su evanđelja bila zapisana. To otvara važnu temu o ulozi usmene predaje u prvim kršćanskim zajednicama.
Jakov piše u razdoblju kada evanđelje postoji isključivo u usmenom obliku, a činjenica da njegovi stihovi nalikuju Isusovim riječima iz Matejeva i Lukina evanđelja pokazuje kako su prve zajednice vjernika usmeno prenosile Kristove poruke.
U to je vrijeme Crkva bila usmjerena na radosnu vijest o Isusu Kristu, koju su apostoli prenosili uživo, a ne na pisanje knjiga. Apostoli su koristili Isusove riječi koje su odgovarale specifičnim pastoralnim potrebama zajednica. Crkva je te riječi primala kao Božju objavu, iako nisu bile formalno zapisane.
Uloga usmene predaje u nastanku evanđelja
Na početku svojeg naviještanja, apostoli su se usredotočili na Kristovu muku, smrt i uskrsnuće – temeljne događaje koje je bilo potrebno dodatno protumačiti. To se tumačenje temeljilo na njegovim riječima, životu i djelima.
Kako su evanđelja nastajala, njihovi autori prenosili su iste sadržaje na različite načine, prilagođene konkretnim crkvenim zajednicama. Svaki evanđelist imao je svoju perspektivu i pastoralni cilj. Tako Luka, koji nije bio izravni svjedok Kristova života, započinje evanđelje navodeći da je sve temeljito istražio prema onome što su prenijeli očevici.
Unatoč nadahnuću, evanđelisti su morali posegnuti u živi izvor predaje koju je Crkva primila od Krista, i na temelju toga oblikovati tekstove.
Tradicija kao temelj Pisma
Zanimljivo je promatrati kako različite perspektive evanđelista objašnjavaju naizgledne kontradikcije u evanđeljima. Svaki autor ima vlastiti stil i način izražavanja, no značenje poruke ostaje dosljedno. Pismo ovisi o predaji ne samo kako bi bilo pravilno protumačeno, već i kako bi uopće nastalo.
Fraze koje koriste nadahnuti autori mogu se razlikovati, ali temeljna poruka ostaje ista – poziv na vjeru i povjerenje u Božju providnost. Upravo ovdje Jakovljeva poslanica ima važnu ulogu: ona je svjedočanstvo živosti i snage usmene predaje.
Jakovljeva poslanica kao odraz žive vjerske predaje
Jakovljeva poslanica, iako kratka, jasno pokazuje kako su Isusove izreke i temeljna kršćanska teologija već bile duboko utkane u život prve Crkve, iako još nisu bile zapisane. Ona nam svjedoči o tome da se vjera nije temeljila isključivo na tekstu, već na živoj zajednici, propovijedanju i nasljeđu koje Crkva prenosi.
Ova poslanica nas podsjeća na to da pisana riječ i živa predaja u kršćanstvu idu ruku pod ruku, i da razumijevanje evanđelja ne dolazi samo iz čitanja, već i iz zajedničkog nasljeđa vjere.
