Uloga Trojstva u kršćanskoj vjeri
Kao kršćani, vjerujemo da je Bog Trojstvo, tri osobe u jednom Bogu, te je naša vjera jedina koja ovo podučava. Premda se možda čini da vjerovanje u Trojstvo nema praktičnog značaja za većinu kršćana, **Trojstvo je zapravo neophodno**. Ono utječe na nekoliko ključnih uvjerenja i elementi vjere koji bi bez njega bili vrlo drugačiji. Pogledajmo dvije konkretne posljedice koje doktrina Trojstva ima za druga područja naše vjere.
Bog je ljubav
Novi zavjet nas uči da je “Bog ljubav” (1. Ivanova 4:8). Premda mnogi to izjavljuju, **samo mi kršćani možemo to koherentno potvrditi**. Kada kažemo da je Bog ljubav, mislimo da je ljubav bitan dio Božje prirode. Ako je Bog jedna osoba, onda ne može biti ljubav bez nas, njegovih stvorenja. Ljubav, u svom najpunijem obliku, se usmjerava prema nekome drugome. Ako Bog nema nekoga koga bi volio, ne može ljubiti u najvećoj mogućoj mjeri. Trojstvo omogućuje da se osobe Trojstva međusobno vole, čime Bog može biti ljubav neovisno o stvaranju. Ljubav između osoba Trojstva je istinska, bez da je limitirana na samoljubav. **Kao Trojstvo, Bog je zajedništvo ljubavi koja se dijeli među Ocem, Sinom i Duhom Svetim**.
Suština spasenja
Kršćanska vizija spasenja je jedinstvena. Prema Novom zavjetu, naš krajnji cilj je postati sudionici božanske prirode (2. Petra 1:4). Ako je Bog ljubav i zajedništvo ljubavi među tri osobe, onda sudjelovanje u njegovoj prirodi znači ulazak u ovo vječno zajedništvo ljubavi. To implicira ulazak u ljubav koju Otac, Sin i Duh Sveti dijele, **približavajući se onome što je sam Bog**. Iako se ne možemo doslovno pretvoriti u Boga, možemo se približiti što je moguće bliže ovom zajedništvu ljubavi. Druge religije ne nude isto krajnje odredište, koje uključuje ulazak u sam unutarnji život Boga. Kršćansko shvaćanje neba i spasenja time se značajno razlikuje. **Doktrina Trojstva vodi našu vjeru u smjerove koji bi bili nemogući da je Bog samo jedna osoba**.