Šest uobičajenih biblijskih zabluda koje se koristilo za kritiku predanosti Mariji
Anti-marijski protestanti često koriste nekoliko uobičajenih biblijskih zabluda kako bi umanjili značaj Marije i posvećenost katolika prema njoj. Razumijevanje i suočavanje s ovim zabludama ključni su za obranu vjere. U nastavku je pregled šest najčešćih zabluda vezanih uz pobožnost Mariji.
Neznatan spomen Marije u Bibliji
Jedna od tvrdnji jest da **Biblija ne govori mnogo o Mariji**, pa stoga ona ne bi trebala biti važna. Ova tvrdnja je pogrešna jer se, primjerice, i doktrina Trojstva, kao temeljna vjerska istina, ne spominje često. Slična situacija je i s učenjem o Bogu kao Stvoritelju koje je također rijetko direktno opisano u Bibliji. Važno je naglasiti da nedostatak opširnog spominjanja u Bibliji ne znači automatski umanjenu važnost.
Izričita dozvola Biblije
**Druga zabluda** je da se ne može činiti ništa što Biblija izričito ne odobrava. Ovakav pristup stavlja mnoge kršćanske prakse pod znak pitanja, no važno je shvatiti da Biblija ne mora uvijek izričito odobravati sve aspekte vjere. Primjerice, Biblija ne nalaže izravnu molitvu Isusu, ali pojedini stihovi jasno sugeriraju da mu se trebamo obraćati. Sveti Pavao i Sveti Stjepan prikazuju molitvu kao osnovni model za kršćane.
Poštovanje prema Mariji u Bibliji
Neki tvrde da **Marija nikad nije bila poštovana u Bibliji**, što nije točno. U Evanđelju po Luki, Elizabeta koristi jezik koji odjekuje drevnim prikazima poštovanja prema Kovčegu saveza. Nadalje, slika Marije u Otkrivenju dodatno podržava njezin važan status. Stoga, biblijski tekstovi podržavaju primjere poštovanja kao što je predanost Mariji koja se promiče u katoličkoj tradiciji.
U zaključku, protivljenje pobožnosti prema Mariji nema čvrstu biblijsku osnovu. Mnogo kritika proizlazi iz kulturnih interpretacija Biblije, a ne iz samog teksta. Prihvaćanje katoličke interpretacije teksta pokazuje posvećenost prema istini i poštovanje prema Kristu, koji je i sam istina.