Sumnjajući u Thomas i Isusovo Božanstvo
Članak se bavi raspravom o božanstvu Isusa Krista, s posebnim naglaskom na dijalog s Jehovinim svjedocima koji **negiraju doktrinu da je Isus Bog**. Jehovini svjedoci vjeruju da je Isus stvoreno biće, a ne Bog, što je u suprotnosti s mnogim tradicionalnim kršćanskim tumačenjima. Autor koristi biblijski stih iz Ivanovog evanđelja (Ivan 20,28) gdje apostol Toma nakon uskrsnuća Isusovog izjavljuje: “Moj Gospodin i moj Bože”, kao dokaz Isusovog božanstva.
Jehovini svjedoci tumače Tomin izraz kao uzvik čuđenja, slično današnjem uzviku “o moj Bože”. Autor kritizira ovo tumačenje tvrdeći da **u judaizmu prvog stoljeća** uporaba Božjeg imena u takvom kontekstu nije bila uobičajena ili prihvatljiva te da Židovi tog razdoblja nisu koristili riječ “Bog” olako ili bez poštovanja. Prema autoru, Toma je bio svjestan kulturnih normi svog vremena i nije koristio Božje ime uzalud.
Razgovor s Isusom
Dalje, autor naglašava da je tekst u Ivanovom evanđelju izričito navodi da se Toma obratio Isusu tim riječima, što prema autoru ne može biti shvaćeno kao jednostavan krik iznenađenja ili čuđenja. **Kada ljudi izraze uzvik čuđenja kao “o moj Bože”**, obično to nije upućeno nikome konkretno, već služi za izražavanje osjećaja.
Međutim, u ovom biblijskom kontekstu, Toma se specifično obraća Isusu, što ukazuje na priznanje njegova božanstva, a ne obični uzvik. Autor poručuje da, čak i **ako je danas uobičajeno koristiti Božje ime u kontekstu čuđenja**, to nije bio slučaj za Židove tog doba.
Zaključak autora je da se tumačenje Jehovinih svjedoka ne održava pod temeljitom analizom te da bi se mogle smatrati priznanje Tominog iskaza kao jasnom naznakom **Isusovog božanstva**. Time se potvrđuje njegovo tumačenje biblijskog teksta kao priznanja božanske prirode Isusa, zaključujući da je Isus zaista Bog.