Pomazanje bolesnih: Zaboravljeni sakrament
Kao djeca, katolici saznaju da postoji sedam sakramenata, od kojih većina predstavlja prekretnice u životu. **Krštenje** predstavlja inicijaciju u Crkvu, dok su **svete naredbe** i **ženidba** trajne obveze. Ispovijed i euharistija su važni trenutci, no jedan sakrament često prolazi nezapaženo: pomazanje bolesnih.
Unatoč svojoj važnosti za duhovno zdravlje, ovaj sakrament često se povezuje samo s osobama na smrtnoj postelji, iako mu je glavna svrha omogućiti duhovnu pripremu za smrt. Pomazanje bolesnih ima biblijsku osnovu iz poslanice Jakova: “Je li netko među vama bolestan? Neka pozove starješine crkve da mole nad njim i pomažu ga uljem u ime Gospodnje; a molitva vjere spasit će bolesnog čovjeka, a Gospodin će ga odgajati; ako je počinio grijehe, bit će mu oprošteno.” (Jakov 5:14-15)
Svrha sakramenta
James u svom tekstu ne spominje izravno pomazanje bolesnih, ali upućuje na obred koji svećenici upravljaju teško bolesnima. **Obred uključuje pomazanje uljem i mogućnost oproštenja grijeha**, što ga čini opisom pomazanja bolesnih. Daljnje analize potvrđuju da sakrament nije rezerviran samo za umiruće, već ga treba primati svaki put kad se kršćanin ozbiljno razboli, kako nas uči Katekizam Katoličke Crkve.
Pomazanje može pozitivno utjecati na fizičko zdravlje, iako bez garancije izlječenja. Fizičko izlječenje dolazi samo ako pogoduje spasenju duše. Međutim, glavna svrha je **iscjeljenje duše**. Jakov piše da “molitva vjere spasava bolesnog čovjeka”, koristeći glagole “spremanje” i “podizanje” koji imaju značenje vječnog spasenja.
Opraštanje grijeha
James opisuje sakrament dodajući: “Ako je počinio grijehe, oprostit će se”. Ovo ukazuje da je glavna svrha duhovna. Sakrament omogućava oproštenje grijeha, nužno za vječno spasenje. Međutim, Crkva cijeni sakrament pokore kao primarno sredstvo oproštenja. Ako bolesna osoba ne može pristupiti ispovijedi, pomazanje bolesnih može nadomjestiti tu potrebu.
Pomazanje bolesnih je ključan sakrament. Iako možda nema svečanu važnost, priprema nas za suočavanje s krajem ovozemaljskog života. **Opremljuje nas milošću potrebnom da budemo vjerni do smrti**, kako bismo mogli uživati vječnu blaženost s Bogom i svetima.