Nakon smrti bliske osobe, osim obavještavanja ljudi o tom događaju obaviješću o smrti, odnosno osmrtnicom, organiziranja i provedbe sprovoda, karmina itd. postoje i neke druge obveze koje slijede u kratkom vremenskom roku. Osim odlazaka na groblje i drugih stvari koje bližnji obavljaju, postoje i pravne, zakonske stvari koje se moraju obaviti nakon smrti osobe.
Nakon ishođenja potrebne dokumentacije te obavljanja posljednjih obveza pokojnika u bankama i ostalim ustanovama u kojima je ostalo zabilježeno njegovo ime, mora se obaviti i ostavinska rasprava, odnosno ostavinski postupak.
Što je ostavinska rasprava?
Ostavinska rasprava ili postupak je redoviti postupak koji se pokreće nakon smrti osobe čija se imovina treba prenijeti na nasljednike. Taj se postupak pokreće automatski kada sud primi smrtovnicu preminule osobe ili izvadak iz matice umrlih. Ovaj postupak provodi općinski sud ili, ako to nije moguće, javni bilježnik koji je odabran za povjerenika suda. Rasprava se u pravilu provodi u mjestu posljednjeg prebivališta pokojnika, odnosno ostavitelja.
Koji dokumenti su potrebni?
Obično se ostavinski postupak provodi automatski, odnosno ostavinski sud zaprima smrtovnicu ostavitelja te saziva ostavinsku raspravu. Ako se to ne dogodi, nadležnom općinskom sudu je potrebno podnijeti prijedlog za pokretanje tog postupka, a pritom će vam biti potrebna smrtovnica, oporuka (ako ju imate) te isprave koje se odnose na imovinu ostavitelja, primjerice izvadak iz zemljišne knjige.
Također, svaki potencijalni nasljednik na ostavinski postupak mora ponijeti osobnu iskaznicu kojom će dokazati svoj identitet.
Tko treba biti prisutan?
Na ostavinsku raspravu pozvane su sve zainteresirane osobe, odnosno osobe koje bi po zakonu mogle imati pravo na nasljedstvo ostavitelja ako postoji oporuka. Prema zakonu, oporuku može napisati bilo koja osoba starija od 16 godina, odnosno koja se smatra sposobnom za rasuđivanje.
Ako pokojnik nije ostavio oporuku, postoje nasljedni redovi prema kojima se određuju nasljednici. Prvi nasljedni red čine potomci, odnosno djeca ili posvojenici ostavitelja te njegov bračni partner. Oni dijele imovinu na potpuno jednake dijelove. U postupku nasljeđivanja su prava izvanbračnog partnera istovjetna pravima bračnog partnera.
Drugi su nasljedni red roditelji ostavitelja i njegova braća i sestre. Ukoliko ostavitelj nema potomaka, njegovi roditelji nasljeđuju jednu polovicu imovine, a bračni drug nasljeđuju drugu polovicu imovine. No, ako je ostavitelj napisao oporuku, nasljedni redovi ne vrijede i prati se samo ono što piše u oporuci. To znači da je oporuka, ako je napisana u skladu sa zakonom i prema pravilima, jača od prava nasljeđivanja.
Što se utvrđuje na ovom postupku?
Na ostavinskoj raspravi sud raspravlja o svim važnim pitanjima pomoću kojih se donose odluke u ostavinskom postupku, posebno o pravu na nasljedstvo. Ovim se postupkom izdaju nasljedničke izjave kojima nasljednici prihvaćaju nasljedstvo ili se njega odriču. Naime, ako nasljednici ne predaju izjavu o odricanju od nasljedstva, smatra se da žele biti nasljednikom.
Nasljedstvo ne mora nužno značiti samo imovinu. U nasljedstvo pripadaju i dugovi nasljednika, ovrhe itd. Ako pred zakonom i valjano izjavite da prihvaćate nasljedstvo ostavitelja, njega se više naknadno ne možete odreći.
Nakon završetka ostavinskog postupka donosi se rješenje o nasljeđivanju kojim se utvrđuje tko su nasljednici i koji dio nasljedstva pripada komu. Ovo se rješenje dostavlja svim nasljednicima te osobama koje su predale zahtjev za nasljedstvo. Protiv ovog rješenja može se uložiti i žalba, i to najkasnije u roku od 15 dana otkad je prvostupanjsko rješenje dostavljeno, a ako je rješenje donio javni bilježnik, rok je osam dana od izdavanja rješenja.
Kada se ne provodi rasprava?
Ostavinska rasprava se ne provodi ukoliko pokojnik nije ostavio nikakvu ostavinu, odnosno ako nema imovine te ako je ostavitelj nakon smrti ostavio samo pokretne stvari, a potencijalni nasljednici ne zahtijevaju provođenje ostavinskog postupka.
Ukoliko se kod pokojnika naknadno pronađe imovina, ona neće biti obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju. U tom slučaju sud ne provodi ponovno ostavinski postupak, nego se pronađena imovina raspoređuje prema prije donesenom rješenju o nasljeđivanju. Ako ranije nije niti provedena ostavinska rasprava, sud će ju provesti jedino ako naknadno pronađena imovina sadržava nekretnine, i to na zahtjev zainteresiranih osoba.
U svakom slučaju je najbolje da svaka osoba koja posjeduje određenu imovinu prije svoje smrti, ako je to moguće, ostavi oporuku. U tom će slučaju sva pitanja biti riješena voljom pokojnika i neće doći do nepotrebnih problema i potencijalnih sudskih postupaka između nasljednika.
