Fatalno zavođenje Sola scriptura
Sola scriptura je koncept koji izaziva mnogo rasprava unutar kršćanske zajednice. Pitanje koje se postavlja je: Je li sve što treba znati o kršćanskoj vjeri i praksi eksplicitno sadržano u Svetom pismu? Naglasak na “eksplicitno” je ključan jer se mnogi slažu da principi ortodoksije i ortopraksije imaju svoje korijene u Bibliji. Ipak, u praksi, Sola scriptura često se interpretira kao kruti oblik fundamentalizma koji zahtijeva da jasno izražene biblijske izjave budu potpora svakom uvjerenju ili praksi.
Zagovornici Sola scriptura vjeruju da Biblija sadrži sve potrebno za vjeru. Ipak, u praksi, neki elementarni momenti kršćanstva nisu izričito sankcionirani Biblijom. Riječi poput Trojstva, osoba, utjelovljenja i otkupljenja nisu doslovno navedene u Svetom pismu. Na sličan način, praksa pohađanja crkve nedjeljom, datum Božića te način proslave Božića nemaju temelje u Novom zavjetu. Adventisti sedmog dana, primjerice, slave sedmi dan subotu kao dan odmora te neki protestanti imaju problem s Božićem zbog njegove nedostatne biblijske potvrde.
Molitva Kristu i odsutnost Sola scriptura u Bibliji
Praksa molitve Kristu također se kritički sagledava kroz prizmu Sola scriptura. Primjerice, teško je pronaći u Bibliji gdje ljudi konkretno mole Isusa. Iako neki stihovi iz Biblije mogu suptilno aludirati na ovakvu praksu, direktan primjer nedostaje. Evanđeoska koalicija, primjerice, rješava problem tvrdeći da budući je Isus Bog, molitva njemu mora biti prihvatljiva. Ova vrsta zaključivanja, logična za evanđelističke pripadnike, nije često prihvaćena kada se radi o katolički specifičnim dogmama.
Sola scriptura u krajnjem zaključku može se pokazati fatalnom za vjeru i zapravo je samouništavljiva. Nigdje u Bibliji ne pronalazimo izravnu potvrdu za Sola scriptura. Stihovi koji se često koriste, primjerice iz 2. Timoteja 3:16, govore o autoritetu Svetog pisma, no nigdje izričito ne tvrde da je Pismo jedini izvor vlasti. Odsutnost eksplicitnog odobrenja za Sola scriptura unutar Biblije, zapravo, predstavlja problem za one koji vjeru temelje isključivo na Svetom pismu.
Na kraju, kršćani ne bi trebali očekivati da svaka praksa ili uvjerenje mora biti izričito dopušteno u Svetom pismu kako bi bilo temeljni dio njihove vjere. Važno je prepoznati da mnoge osnove njihove vjere i prakse dolaze iz tumačenja i šire tradicije, a ne samo iz doslovnog čitanja Biblije.