Kriptozoologija i krštenje Bigfoota
Prvi dio ove serije članka istraživao je kriptozoologiju kroz teološko-filozofske rasprave o prirodi Boga. U ovom dijelu fokusiramo se na ljudsku prirodu i pitanje ima li hipotetski dlakavi dvonožni rođak poput Bigfoota dušu. Jimmy Akin u svojoj epizodi “Bigfoot – Tajanstveni svijet” raspravlja o mogućnosti da Bigfoot ima dušu. Ideja dolazi iz rasprava o prirodi Bigfoota; dok neki smatraju da su oni proto-ljudi, drugi ih doživljavaju kao nepoznate vrste primata ili čak relikvije populacije neandertalaca.
Rasprava o duši Bigfoota ovisi o identitetu tih stvorenja i postojanju besmrtne ljudske duše. Ako Bigfoot nije sasvim ljudski, nego samo precursorski predak, mogao bi biti životinja bez intelekta i slobodne volje. Ako su pak neotkrivene vrste primata, bili bi životinje, s inteligencijom, ali bez razine apstrakcije koja karakterizira ljude. Ako su neandertalci, tada bi mogli imati besmrtnu dušu jer su imali neku vrstu religijske prakse.
Krštenje Bigfoota
Ako pretpostavimo kako Bigfoot nije samo vrsta primata, nego preživjeli neandertalac, postavlja se pitanje treba li ih krstiti. Kao mogući preživjeli neandertalci, bili bi racionalna bića s intelektom i slobodnom voljom te besmrtnom dušom. Rasprava o krštenju Bigfoota nalikuje pitanju krštenja izvanzemaljaca, što ovisi o postojanju izvanzemaljskog “pada”.
Neandertalci su se razvili kao dio ljudske evolucije, koristeći intelekt i razum. To znači da bismo mogli krstiti živog neandertalca, pod uvjetom da možemo komunicirati s njime te da naš kriptidni rođak pristane na krštenje. Prisilna konverzija, čak i za našeg dalekog rođaka, nije prihvatljiva.
Kriptozoološki fenomen poput Bigfoota mogao bi imati značaj za zoologe i paleobiologe te lovce na čudovišta, ali za teologiju i filozofiju zanimljiviji bi bili samo ako bi se dokazalo da su podvrste čovjeka s kompleksom religijskih shvaćanja. U tom slučaju, trebali bismo ih tretirati s poštovanjem kao i svakog drugog člana ljudske obitelji.