U teškim situacijama gubitka drage osobe važno je znati načine na koje možete pomoći onima najbližima pokojniku. Ožalošćenima tu bol ne možete magično oduzeti, ali i samo vaše prisutstvo, pružanje nade i barem povremeno odvraćanje pažnje s boli puno znači. Kao prvo, morate prepoznati da je tugovanje dug proces koji ima svoje etape i korake.
Nakon smrti osobe dolazi do obavještavanja putem osmrtnice, skupljanja kod kuće pokojnika, sprovoda, karmina te su u to vrijeme ožalošćeni često okruženi mnogim ljudima. Najveća pomoć i podrška će im trebati kada nakon toga svega ostanu sami sa svojim mislima.
Vrlo je važno biti otvoren i prepoznati način tugovanja osobe. Ne tuguju svi na isti način i nema univerzalnog načina kako pomoći ožalošćenima. Ono što možete je svakako biti uz tu osobu, često ju kontaktirati te joj nuditi male geste i znakove pažnje koji će joj puno značiti kako bi preboljela gubitak.
Ključne stvari u pomaganju ožalošćenima
Postoje neke važne stvari, odnosno savjeti koji će vam koristiti u pomaganju ožalošćenoj osobi. Osoba koja tuguje mora znati da na vas može računati, bez obzira treba li joj netko tko će ju samo saslušati, tko će samo sjediti kraj nje ili tko će joj pomoći obavljati nekakve sitne poslove.
Važno je da se ne bojite razgovarati sa ožalošćenom osobom jer mislite da ćete reći pogrešnu stvar. Neka vas strah da ne napravite nešto pogrešno ne sprječava u kontaktiranju osobe, sigurno je da vas ona treba. Morate razumjeti da svaka osoba zacjeljivanje podnosi na različit način i u različitom trajanju. Najbitnija stavka je da kad sprovod i sve ostale ceremonije prođu i dalje ostanete pored te osobe te ju nastavite podupirati i nuditi joj pomoć na razne načine jer ste joj tada najpotrebniji.
Neki od načina kako (ne) pomagati osobi koja tuguje
S tugom se svatko nosi drukčije, a proces zacjeljivanja je individualan. Ne postoji univerzalan recept kako pomoći osobi u žalosti. Ako dobro poznajete osobu, vjerovatno ćete znati što joj u tom trenutku treba, od organizacije sprovoda, administrativnih poslova, obavještavanja ljudi itd. Ako ju ne poznajete tako dobro, raspitajte se kod najbližih i nemojte previše odluka donositi na svoju ruku kako ne biste još više pogoršali stvar.
Što treba izbjegavati?
Prije nego što krenete objavljivati fotografije preminule osobe na društvenim mrežama, provjerite s obitelji je li to u redu. To će vama vjerovatno izgledati kao lijepa gesta, ali svaki pogled na fotografiju preminule osobe najbližima bi mogao izazvati nove osjećaje tuge te možda za to nisu spremni pa će ih bespotrebno uzrujati.
Također, ni u kojem slučaju nemojte umanjivati njihove osjećaje i njihovu tugu niti im napominjati kako znate koliko im je teško, a ni uspoređivati sa svojim iskustvima. Pustite ih da sami prolaze kroz svoje osjećaje, a vi im budite samo podrška. Nemojte ih izbjegavati na ulici kako ne biste morali porazgovarati s njima jer mislite da bi vama ili njima to bilo preteško.
Ako ste vjernik, nemojte tu osobu prisiljavati da i ona moli i vjeruje s vama. Možda se ona u tom trenutku razočarala u vjeru ili nije vjernik. ‘Sve je to dio Božjeg plana’, razgovor o vječnom životu, pronalazak utjehe u vjeri itd. su stvari o kojima biste trebali izbjegavati govoriti ako niste sto posto sigurni da je osoba veliki vjernik. Ne pronalaze svi ljudi utjehu u vjeri i zbog toga ih ne treba osuđivati niti ih na to forsirati.
Nemojte komentirati fizički izgled osobe koja je u žalosti. Izgled vrlo često vara, te je možda osoba smršavila jer ne može jesti, možda se tu i tamo osmjehne, ali sama kod kuće plače. Sve u svemu, ne znate s čime se trenutno nosi. Posebno ako se fizičko stanje osobe drastično promijenilo, ne biste to trebali još naglašavati. Sigurno to ona vidi i sama.
Što bi trebalo raditi?
Ako vam je teško tu osobu vidjeti uživo, odnosno ako ste kilometrima udaljeni, uvijek im se javite barem telefonom ili porukom kako bi oni znali da razmišljate o njima. Zapamtite da je tugovanje osobna stvar i ne možete znati kako se točno oni osjećaju. Zbog toga je najbolje izbjegavati fraze kao što su ‘sada je na boljem mjestu’ ili ‘znam kako se osjećaš’ jer zbog toga osoba može pomisliti da njenu bol želite umanjiti. Ako ste poznavali osobu koja je preminula, uvijek je dobro prisjetiti se neke zabavne anegdote koju ćete ispričati u prikladnom trenutku.
Ako možete, pokušajte ožalošćenoj osobi stvoriti dojam da je s vama na sigurnom i da bez osuđivanja može razgovarati o svojim osjećajima. Ovo je vrlo važan korak procesa zacijeljivanja, no ako osobi nije ugodno razgovarati o osjećajima, nemojte ju na to prisiljavati. Dopustite joj da se otvori kad ona to želi te njene privatne stvari nemojte dijeliti s drugim ljudima ako ona to od vas nije izričito tražila.
Također, kad nudite pomoć osobi u žalosti budite specifični. Obično su specifične ponude za pomoć korisnije od onih općenitih. Primjerice, možete pomoći u organizaciji sprovoda, odabiru glazbe ili cvjetnih aranžmana, a kasnije im možete ponuditi da skuhate ručak, odete u kupovinu, pomognete s kućanskim poslovima ili nešto tome slično. Ako niste sigurni što biste im mogli ponuditi, pitajte ih kako možete pomoći. Neka osoba zna da vas ima na raspolaganju.
Dobro se i prisjetiti svih važnih datuma, primjerice rođendana, godišnjica ili nekog datuma koji bi toj osobi mogao biti važan. Ti datumi obično budu najteži pa će osobi u žalosti sigurno biti drago što ste se i vi prisjetili pokojnika na taj dan. Na te dane ih možete posjetiti, otići s njima na groblje ili predložiti neku aktivnost koju biste mogli raditi zajedno ako mislite da bi to osobi moglo biti od pomoći.
Kroz proces zacjeljivanja nitko ne bi trebao prolaziti sad. Postoje mnogi načini na koje osoba koja tuguje može dobiti podršku, a ako joj ju neće pružiti oni njoj najbliži, tko će?
