Urna: vrste, cijene i kako odabrati urnu

Urna je vrsta posude, najčešće ukrašene, koja je danas najpoznatija po svojoj ulozi čuvanja pepela kremiranog pokojnika. Kad se radi o odabiru urne za blisku osobu koja je preminula, gotovo svatko je početnik i ne razumije se u vrste urni, što je sasvim u redu. Odabir urne je zahtjevan posao te postoje određene stvari koje treba uzeti u obzir pri odabiru te koje će na dostojanstven način predstavljati pokojnika.

Načini sahranjivanja pokojnika

Odabir načina sahranjivanja pokojnika vrlo je osobna stvar obitelji preminuloga. Ceremonija ispraćaja pokojnika na vječni počinak je jedna od najstarijih aktivnosti otkad je čovječanstva. S vremenom se ovoj ceremoniji pridružio i religijski ritual pa je danas gotovo svaki ukop popraćen nekakvih obredom tijekom kojeg se slavi život pokojnika.

Kada osoba umre, veliki teret pada na obitelj pokojnika koja u tom događaju treba obavijestiti ostale ljude. To se radi putem osmrtnice, odnosno objave o smrti. Na osmrtnici se nalaze podaci o pokojniku te njegovoj obitelji, ali i podaci o mjestu i vremenu održavanja sprovoda.

Ukop

Ukop je jedan od uobičajenih načina sahranjivanja pokojnika te se ovdje radi o činu polaganja preminule osobe u kovčeg, odnosno lijes te ukopavanju lijesa na groblju. Pokojnika se može sahraniti u individualni grob ili u obiteljsku grobnicu, a u nekim kulturama postoje i zajedničke grobnice.

Ovaj je način sahranjivanja vrlo popularan posebno u kršćanskoj tradiciji budući da je u Bibliji i sam Isus Krist bio polegnut u grob. Ovaj se način ranije smatrao jedinom dopuštenom vrstom sahranjivanja pokojnika u mnogim religijama, ali u današnje vrijeme mnoge religije dopuštaju i kremaciju, koja je kod mnogih poistovjećena i isto vrijedna kao i obični ukop.

Kremiranje

Kremiranje ili incineracija se u Europi počelo primjenjivati u 19. stoljeću, i to uglavnom iz higijenskih razloga te zbog prenapučenosti gradova koja je uzrokovala potrebu za drugačijim načinom sahranjivanja velikog broja pokojnika. U Hrvatskoj zasad postoje dva krematorija, i to jedan u Zagrebu, a drugi u Osijeku.

Postupak kremiranja traje tri dana. Najprije se odvija ceremonija posljednjeg ispraćaja, a proces kremiranja počinje nakon sprovoda. U većini krematorija se spaljivanje tijela dogodi u roku 24 sata, iako je zakonski rok 72 sata. Lijes s pokojnikom se nakon svih provjera unosi u peć te se kremiranje odvija pomoću plina. Nakon ovog procesa pepeo se stavlja u odabranu urnu.

Zašto ljudi odabiru kremiranje?

Odluka o odabiru načina sahranjivanja je vrlo osobna te može ovisiti o mnogim faktorima, kao što su religijska uvjerenja, obiteljska tradicija, osobna uvjerenja itd.

Kremiranje se smatra puno jednostavnijom opcijom od klasičnog ukopa, budući da su cijene grobnica puno niže te ovise o veličini grobnice koja je potrebna. Cijena usluge kremiranja je puno niža od cijene grobnog mjesta koje se mora kupiti za tradicionalni ukop.

Mnogi ljudi smatraju klasični ukop puno pogubnijom opcijom za okoliš zbog ogromnih količina sredstava za balzamiranje koje se upotrebljavaju te betona kojeg se mora koristiti za izradu velikih grobnica. Čak je i veći dio religija prihvatio kremiranje te ga proglasilo jednako vrijednim načinom sahranjivanja kao i ukapanje u grob. Međutim, neke religije kao što su židovska i muslimanska i dalje ne dopuštaju kremaciju.

Kakve vrste urni postoje?

Nakon što se cijeli proces obavi, na obitelji ili bližnjima je da odaberu prikladnu urnu u kojoj će se čuvati pepeo pokojnika. Kao prvo, postoje razne veličine urni te one ovise o broju osoba čiji će se pepeo čuvati u urni. Postoje urne za jednu osobu i za dvije osobe, ali postoje i urne za one najmlađe koje su dosta manje od onih za odrasle osobe.

Kod odabira urne vrlo je važno gdje će se ona čuvati. Za urne koje su ukopavaju vrlo je važno da budu od jakog i kvalitetnog materijala kao što je granit ili mramor. U Hrvatskoj se urna polaže na groblju, pa je za većinu obitelji važno da bude dovoljno čvrsta i prikladna za grob, nišu ili kazetu za urne.

Postoje razni materijali od kojih urna može biti napravljena, primjerice mramor, granit, drvo, keramika, metal, kamen, staklo i tako dalje. Odabir materijala ovisi o tome za što će se urna koristiti i gdje će se čuvati. Također, postoje urne sa raznim motivima pa tako možete odabrati onu koja će najbolje prikazivati život pokojnika, a ako ne možete naći dovoljno dobru, postoji i mogućnost personaliziranja.

Koliko košta urna?

Osnovna urna najčešće je uključena u cijenu kremiranja. U Zagrebu standardna cijena kremiranja od oko 217 € (listopad 2025.) uključuje osnovnu urnu i gravuru na zatvaraču. Ako želite drugačiju urnu, plaćate je zasebno, kod pogrebnog poduzeća ili u prodaji pogrebne opreme na groblju.

Na cijenu urne najviše utječu:

• materijal: metal i jednostavna keramika jeftiniji su od drva, kamena, mramora i granita
• veličina: urna za jednu ili dvije osobe, ili manja dječja urna
• izrada i ukrasi: ručna izrada, motivi i personalizirana gravura

Uz urnu računajte i na mjesto za urnu. Na Mirogoju su grobna mjesta za urne 2023. stajala od 614 € do 921 € za kolumbarijsku nišu (tportal). Polaganje u postojeći obiteljski grob obično je jeftinije. Više o ukupnim troškovima pročitajte u članku Kremiranje: cijena i postupak.

Gdje se polaže urna s pepelom pokojnika?

U Hrvatskoj se pepeo pokojnika ne čuva kod kuće. Urna se polaže na groblju, a pepeo se može i rasuti na mjestu koje je groblje za to odredilo. Zagrebački krematorij za to ima Sunčanu poljanu u Gaju urni, za obitelji kojima je rasipanje pepela najbliže spajanju pokojnika s prirodom.

Urna se može položiti u kazetu za urne u sklopu groblja, u kolumbarijsku nišu, u postojeći obiteljski grob ili grobnicu te u grobnicu za urne u sklopu krematorija. U jedan obiteljski grob obično stane više urni nego lijesova, pa obitelji često biraju upravo tu mogućnost.

Kremiranje je u današnje vrijeme postala vrlo popularna opcija sahranjivanja pokojnika zbog mnogih prednosti koje donosi ovaj način sahranjivanja. Na kraju krajeva, i sama Biblija nam kaže ‘Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti’.