Sigurno je da nitko ne voli razmišljati o vlastitoj smrti, ali pripremanje sve dokumentacije koja će vašim bližnjima barem malo olakšati kraj vašeg života kada do njega dođe će vam zasigurno donijeti izobilje mira. Dobro je i znati da će se sve vaše želje poštivati kada vas više ne bude. Sve se ove stvari mogu ostvariti jednim malim korakom – pisanjem oporuke.
Kada osoba umre, osim psihološkog tereta koji pada na bližnje nakon gubitka važne osobe, postoje i mnoge službene stvari koje je potrebno obaviti. Najprije je potrebno obavijestiti sve osobe o smrti, a to se radi telefonskim putem i objavljivanjem osmrtnice. Nakon toga je potrebno organizirati sprovod i karmine ako ih je pokojnik želio, a postoje i mnoge druge obveze koje bližnji preminule osobe moraju obaviti.
Zasigurno bi im bilo drago da se nakon ovog tužnog događaja ne moraju brinuti i o raspodjeli imovine. Pisanje oporuke se možda čini kao zahtjevna aktivnost i možda ne znate kako biste započeli, ali samo razmišljanje o tome koliko ćete svojim bližnjima olakšati ove tužne dane napisanom oporukom trebalo bi biti dovoljno da se svatko odluči na ovaj korak.
Koje su vrste oporuka?
Postoje tri vrste oporuka: privatna oporuka, javna oporuka i oporuka koja se piše u izvanrednim okolnostima.
Privatna oporuka može biti vlastoručno napisana i ona koje se piše pred svjedocima. Vlastoručnu oporuku ostavitelj piše sam te je vrlo važno da sadržava mjesto i datum sastavljanja te potpis ostavitelja. Bez tih elemenata oporuka neće biti važeća. Posebno je važan datum jer će se kod postojanja dvaju oporuka primjeniti ona koja je novijeg datuma. Privatna oporuka pred svjedocima mora biti tiskana i ovjerena uz dva svjedoka koji se također, uz ostavitelja, na nju moraju potpisati.
Javna oporuka se piše u prisustvu nadležnih tijela. Nju na zahtjev ostavitelja može sastaviti javni bilježnik, sudac općinskog suda ili tamošnji javni savjetnik, a u inozemstvu konzularni predstavnik Republike Hrvatske. Ovakva se oporuka piše ako je to volja ostavitelja ili ako osoba ne može ili ne zna pisati ili čitati.
Jedino oporuka koja se radi u izvanrednim okolnostima može biti usmena. Ona se radi samo u slučaju ako ostavitelj nije u stanju napisati ikakvu oporuku ni u jednom valjanom obliku. Svoju posljednju volju tada mora izjaviti pred barem dva svjedoka, a ova oporuka je jedina koja ima rok trajanja te prestaje vrijediti nakon što prođe 30 dana otkad je napravljena.
Kako se piše i kad se čita oporuka?
Vlastoručna oporuka se piše rukom na papiru. Dokument mora sadržavati naslov ‘Oporuka’, ime i prezime, datum rođenja, prebivalište i ostale osnovne podatke ostavitelja, a ostavitelj obavezno mora napisati da oporuku piše pri čistoj savjesti i bez ičije prisile. Nakon toga ostavitelj navodi detalje o svim nasljednicima i što nasljeđuju. Na kraju oporuke je preporučljivo napisati da je to vlastita volja i da se prema njoj treba postupiti u slučaju smrti.
Oporuku zatim može čuvati ostavitelj koji ju je i napisao ili ju se može povjeriti na čuvanje nekoj drugoj osobi. Oporuka se može dati na čuvanje i osobi koja je u njoj navedena kao nasljednik. Ako se oporuka daje na čuvanje javnom bilježniku ili sudu, oni ju moraju uvesti u Hrvatski upisnik oporuka. Ukoliko je oporuka na čuvanju kod privatne osobe, ona ne mora biti upisana u upisnik.
Nakon smrti osobe njegovi bližnji trebaju otići u matični ured te tamo prijaviti smrt. Matični ured tada šalje sve podatke javnom bilježniku koji organizira ostavinsku raspravu, a svi potencijalni nasljednici dobivaju poziv na raspravu, ali su pozvane i sve ostale zainteresirane osobe. Na ostavinskoj raspravi se izdaju nasljedničke izjave kojima potencijalni nasljednici prihvaćaju nasljedstvo ili se njega odriču.
Tko nasljeđuje i što se može naslijediti?
Nasljedstvo i imovinu preminulog nasljeđuju oni koji su navedeni u oporuci. Ukoliko ostavitelj nije napisao oporuku, postoje nasljedni redovi po kojima se onda određuju nasljednici. Prvi nasljedni red čine djeca ili posvojenici ostavitelja i bračni partner koji dijele imovinu na jednake dijelove. Drugi nasljedni red su roditelji ostavitelja i njegova braća i sestre. Ako je oporuka napisana, nasljedni redovi se ne poštivaju i prati se isključivo ono što je napisano u oporuci.
Nasljedstvo ne obuhvaća nužno samo imovinu i novac ostavitelja. U nasljedstvo pripadaju i ovrhe i dugovi ostavitelja. Ako pred zakonom na ostavinskoj raspravi prihvatite nasljedstvo, njega se više nikako ne možete odreći. Ako pokojnik nema imovine i ostavine, ostavinska rasprava se niti ne provodi.
Svaka osoba koja razmišlja o raspodjeli svoje imovine i pisanju oporuke se svakako treba odlučiti na ovaj korak. Jednim jednostavnim dokumentom možete riješiti sve potencijalne probleme i rasprave oko nasljedstva do kojih može doći te učiniti da zasigurno ovaj svijet napustite u miru.
