Kako razgovaram sa svojom kćeri o ulozi žena u crkvi
Prije nekoliko mjeseci, moja kći izjavila je da želi postati “biskup djevojka”. Kao roditelji zaposleni u crkvi, moja supruga i ja smo to doživjeli zanimljivo, posebno imajući u vidu našu povezanost s teološkim raspravama. Njezin otac radi u sjemeništu, gdje je okružena duhovnim očevima. Iako smo razgovarali o duhovnom očinstvu, ona je bila uporna u svom cilju.
Kasnije, dok je gledala prijenos ustoličenja opatice, primijetila je kako opatice vode biskupi, a krunea cvijeća posebno ju se dojmila. Predložio sam joj da bi možda željela biti opatija. Isprva je bila zainteresirana, ali je kasnije rekla: “I dalje želim biti biskup djevojka.”
Uloga žena u crkvi
Jedan od najvažnijih elemenata uloga žene u crkvi jest **kruna stvaranja**. Kad je Bog stvorio Adama i Evu, Eva, kao posljednje stvorenje u Edenu, postala je kruna stvaranja. Uz dodatak Eve, Bog je konačno rekao da je sve “vrlo dobro”, jer Eva dovršava Božji plan za stvaranje. Žene i muškarci su komplementarni jedni drugima i crkva je bez njih nepotpuna.
Marija, Blažena Djevica, ima ključnu ulogu u crkvi. Kao najvažnije ljudsko biće nakon Krista, Marija je kraljica svih svetaca, i bez nje ni crkva ne bi bila potpuna. Marija je od Krista, u trenutku raspeća, predana crkvi i svećenicima kao zaštitnica i zagovornica. Stoga, duhovno majčinstvo igra važnu ulogu u crkvi.
Pozitivna razlika
Duhovno majčinstvo je od iznimne važnosti, pogotovo za svećenike i sjemeništarce. Svećenicima su potrebne molitve i duhovna podrška da bi nastavili vršiti svoje zvanje. Moje kćeri često posjećuju sjemenište gdje njihov otac radi i usvojile su neke od seminaraca kao svoje “duhovne sinove”.
Moj najstariji usvojio je novozaređenog svećenika kao svog duhovnog sina, pridonoseći važnoj ulozi duhovnog majčinstva u životima mnogih svećenika. Bez obzira na to što žene ne mogu postati svećenici, kroz duhovno majčinstvo one igraju jednako značajnu ulogu u crkvi. Svećenici, kao duhovni očevi, trebaju duhovne majke koje će ih podržavati svojim molitvama i zagovorom.
Na taj način, crkva postiže savršenu ravnotežu između duhovnog očinstva i duhovnog majčinstva, čineći je snažnijom i jedinstvenijom zajednicom.