Da bismo naučili čuti Božji glas, potrebno je slijediti nekoliko temeljnih koraka. Prvi je ulazak u Njegovu prisutnost kroz pohvale i zahvalnost. Prečesto zaboravljamo koliko smo nekoć očajnički željeli ono što danas imamo. Poput devet gubavaca koje je Isus izliječio, često primamo blagoslove bez riječi zahvalnosti.
U današnjem digitalnom dobu umijeće izražavanja zahvalnosti gotovo je nestalo. Ipak, davanje zahvalnosti ne samo da nas vodi u Božju prisutnost, već nas uči i zahvaljivati na stvarima koje nam možda nisu ugodne. Takva zahvalnost postaje snažan čin povjerenja u Boga.
Zahvalnost i snaga tišine
Kada prolazimo kroz patnju, molitva često postaje teška. Teško je sabrati misli, no samo sjedenje u tišini može biti oslobađajuće. Drugi korak je utišavanje vanjskih zvukova kako bismo čuli Božji glas u dubini srca. Molitva je komunikacija srca, a Bog nam govori kroz ljubav.
Patnja proširuje naše srce za veću ljubav. U toj širini, zahvalnost i molitva postaju sredstva koja nas osposobljavaju za slušanje Božjega glasa.
Sveti Pismo kao živi glas Božji
Jedan od najizravnijih načina za prepoznavanje Božjega glasa jest čitanje Svetog pisma. Premda ono često skuplja prašinu na našim policama, jer vjerujemo da već znamo njegove priče, Pismo ostaje živi izvor mudrosti i utjehe.
U Poslanici Hebrejima stoji da je “Riječ Božja živa i učinkovita”, što znači da nam Sveti tekst ne govori samo o prošlim vremenima, nego i o našoj sadašnjosti i budućnosti. Čitanje Svetoga pisma tako postaje osobni susret s Bogom i put prema dubljoj svijesti o Njegovoj prisutnosti.
Slušanje koje donosi mir
Oni koji u tišini mole, čitaju Pismo i zahvaljuju Bogu čak i za teške okolnosti, nauče prepoznati Božji glas. Isus, naš pastir, donosi mir onima koji ga traže, čak i kada Njegove riječi možda nisu odmah jasne.
Njegov glas nas ohrabruje, podiže i vodi. Kada ga naučimo prepoznavati u molitvi i Pismu, možemo ga prepoznati u svakom aspektu svakodnevice. Taj glas obnavlja naš mir i učvršćuje našu vjeru.