Što se događalo u Judinu umu kada je Isus na Posljednjoj večeri objavio da će ga jedan od učenika izdati? Juda je, zajedno sa svim ostalim učenicima, bio šokiran i pridružio im se u pitanju: „Sigurno da nisam ja?“ Možemo se pitati – je li mislio da može „prevariti“ Isusa i uvjeriti ostale učenike da to neće biti on?
Možda je na Isusa gledao kao na jednog od samoproglašenih vidovnjaka ili je, pak, vjerovao da Isus zna tko će ga izdati, ali možda želi zavarati ostale učenike kako bi zadržao trideset srebrnjaka. Pismo nam ne otkriva što je Juda razmišljao, ali moguće je da doista nije bio svjestan da će upravo on izdati Isusa.
Psihološka i duhovna dilema Judina uma
Kad razmislimo o Judinoj situaciji, moguće je da on sebe nije vidio kao izdajnika. Možda je događaje promatrao samo iz svoje perspektive – one „žrtve“ čiji Mesija ne ispunjava očekivanja, barem ne na način ili u vremenu koje je on priželjkivao. Moguće je i da je Juda bio zbunjen, možda je čak mislio da Isusu čini uslugu potičući njegovu misiju.
Lekcije iz Judine situacije
Ako Juda doista nije znao ili nije htio priznati mogućnost svoje izdaje, to nam otkriva važnu pouku. Isus bi mu vjerojatno oprostio, kao što oprašta svima koji priznaju svoje pogreške i traže oprost. Povijest možda sugerira da „oprosti“ ne bi bio dovoljan, ali pravednost i milosrđe sjedinjeni u osobi Isusa Krista mogli su otvoriti drugo rješenje.
Često ne prepoznajemo jasno posljedice svojih postupaka iz tuđe perspektive. Možemo zanemariti vlastite slabosti, fokusirajući se na dobre namjere. Prisjetimo se priče o Judi i njegovog šokiranog pitanja. Je li mogao priznati odgovornost i u poniznosti tražiti oprost i obnovu? Možda bi tada ishod bio drukčiji.
Snaga poniznosti i važnost priznanja
U ovom razmatranju leži snažna pouka o potrebi poniznosti u prepoznavanju vlastitih pogrešaka. Pretjerano pouzdanje u vlastite nakane može zaslijepiti i one najbolje među nama. Upravo nas ta zaslijepljenost odvaja od iskrenog priznanja i traženja oprosta. U takvoj se situaciji našao Juda, pitajući se jesu li njegova razmišljanja zaista bila u skladu s njegovim djelima.
Zaključak: milost kao put prema obnovi
Na kraju, Juda vjerojatno nije slutio težinu posljedica svojeg izbora, a možda tek u retrospektivi možemo razumjeti kako je njegovo djelovanje potaknulo važno pitanje. Priznavanje pogrešaka i traženje oprosta često otvaraju vrata iznenađujućim oblicima milosti – u našim srcima, kao i u zajednicama u kojima živimo.