Isus se suočava s velikim izazovom u trenutku kada mu pisari i farizeji dovode ženu uhvaćenu u preljubu. Njezina sudbina postaje test za Isusa među onima koji traže njegovu propast. Prema rimskom zakonu, Židovi nisu smjeli izricati smrtnu kaznu, dok je Mojsijev zakon propisivao kamenovanje kao kaznu za preljub. Isus se tako našao u situaciji u kojoj bi, ovisno o odgovoru, prekršio ili rimski ili mojsijevski zakon. Ta je situacija bila zamka s ciljem njegove diskreditacije.
U toj delikatnoj situaciji, Isusov odgovor pokazuje njegovu mudrost. On se sagnuo i počeo pisati prstom po zemlji. Prorok Jeremija spominje pisanje u zemlji kao simbol odbacivanja Gospodina: “Oni koji se okrenu od tebe bit će napisani u zemlji.” Suočen s njima, Isus odgovara: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.” Njegovi kritičari jedan po jedan odlaze, ostavljajući samo ženu i Isusa.
Isus joj tada kaže: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više ne griješi.” Ova nježnost, u kombinaciji s božanskom pravednošću, pretvara njezinu najtežu životnu situaciju u trenutak otkupljenja i novog početka. Vizija života koju Isus nudi nadilazi osudu i pruža izbavljenje.
Poruka evanđelja o novom životu kroz milosrđe
Kroz ovaj događaj, Isus pruža snažnu lekciju o milosrđu i pravdi, pokazujući moć oslobađanja od osude. Naglasak na “ne griješiti više” ukazuje na to da susret s Isusom može predstavljati prekretnicu prema novom životu.
U prvom čitanju, prorok Izaija poziva narod na pokajanje u vremenima nevjernosti, obećavajući “nešto novo” od Boga – poput čuda oslobođenja Izraelaca iz egipatskog ropstva. Isus je središte tog novog života; on je “živa voda” iz koje se može piti za buduću nadu i obnovu života.
Pavao u drugom čitanju odražava tu unutarnju promjenu. Nekada progonitelj, sada pronalazi svoju pravednost kroz vjeru u Krista. Njegova prošlost, poput prošlosti žene uhvaćene u preljubu, nije zapreka za novi, obnovljeni život. Istinski susret s Kristom mijenja tijek života i usmjerava prema “nagradi Božjega poziva u Kristu Isusu.”