Euharistija: Kršćanska Žrtva Pohvale i Zahvalnosti

Euharistija: Žrtva pohvale

"Bogu neprestano nudimo žrtvu pohvale – plod usana koji otvoreno ispovijedaju njegovo ime” (Heb. 13,15). Kao mladi katolik, moja prva ozbiljna biblija bila je Studentska Biblija (NIV) iz Zondervana, poznatog evangeličkog izdavača. Iako su bilješke većinom bile prilično dobre, katkad su pokušaji objašnjavanja određenih odlomaka bili problematični. Posebno me pogodila interpretacija posljednjeg poglavlja Poslanice Hebrejima.

U komentarima se tvrdilo kako sada imamo samo "žrtvu pohvale" za ponuditi, jer je Krist postigao sve što je bilo potrebno. Naravno, žrtva Gospodina Isusa doista jest bila sve što je potrebno za spasenje čovječanstva. No, kao što katolici znamo, kršćani su pozvani prinositi žrtve, a te žrtve nadilaze verbalne pohvale.

Žrtva pohvale i Euharistija

Stariji protestantski komentari prepoznaju Hebreje 13:15 kao referencu na todaili hvala ponudu propisanu u Levitskom zakoniku. Toda je bila ponuda koju je osoba davala nakon što ju je Bog spasio od smrti. U hram je donosio životinju i beskvasni kruh, a dio toga bio je prinesen svećenicima uz festalni obrok s obitelji i prijateljima. U tome se vidi veza sa Euharistijom, kršćanskom žrtvom pohvale. Euharistija je slavlje zahvale koje Isus proslavlja sa svojom obitelji, Crkvom, i to je mjesto gdje se proglasi Kristovo spasenje.

Novo značenje žrtve

U Poslanici Hebrejima o židovskim kršćanima se kaže: "Imamo oltar od kojeg oni koji služe u tabernaklu nemaju pravo jesti… Nudimo Bogu žrtvu pohvale" (Heb. 13:9–15). Kao kršćani, dužni smo blagovati s oltara kad primimo Krista u euharistiji, pridružujući se njegovim zahvalama i pohvalama Ocu.

Euharistija simbolizira Isusovu funkciju kao svećenika u Melhisedekovu redu. Kristova euharistija trebala bi biti stalna kroz naš život, jer nas potiče na dobra djela i na žrtvu pohvale Bogu. Neka nam svaka euharistijska proslava osvježi duh i obnovi entuzijazam prema Božjoj milosti i ljubavi.