Pad domina i postanak svemira
Jeste li ikada gledali kako domina padaju u savršenom nizu, jedno za drugim? Svaki domino pada zbog onog prije njega, no netko ili nešto mora gurnuti prvo. To nas može navesti na razmišljanje o svemiru, gdje sve što znamo počinje postojati zbog drugog uzroka. Svemir možda nije uvijek postojao, ali kršćani vjeruju da je sve započeo Bog, jer “u početku je Bog stvorio nebo i zemlju” (Post 1:1).
No, tada se javlja pitanje: ako sve mora imati Stvoritelja, tko je stvorio Boga? To pitanje može se pojaviti iz pogrešnog razumijevanja onoga što kršćani znače kad govore o “Bogu”. Prema kršćanskom učenju, Bogu nije potreban Stvoritelj jer je On vječan.
Bog je vječan i izvan vremena
Kada kršćani govore o vječnosti, ne misle samo na beskonačno vrijeme, već na postojanje izvan vremena. Sveti Petar u Bibliji kaže: “Jedan dan je Bogu kao tisuću godina” (2 Pet 3:8). Izvan vremena, pojmovi poput “prije” i “poslije” gube značenje jer su vezani uz vrijeme. Bog postoji izvan našeg poimanja prostora i vremena, a svemir nije vječan. Biblija kaže da stvaranje svemira označava početak vremena (Post 1:1) i od tog trenutka, “domine” su počele padati.
Bog je biće sam po sebi
Bog nije samo jedno među mnogim bićima, ni najveće biće. Pravilno je reći da Bog jednostavno jest. Postojeće nije nešto što Bog čini, već ono što jest. Kada je Mojsije pitao Boga za ime, Bog je odgovorio: “Ja sam onaj koji jest” (Izl 3,14). To znači da Bog nije naslijedio svoje postojanje od drugoga, što je suprotno ljudima, čije postojanje ovisi o roditeljima. U Bogu, “živimo i krećemo se i jesmo” (Djela 17,28).
Dok je pitanje “tko je stvorio Boga?” izazovno, nije bez odgovora. Kršćani ne tvrde da sve mora imati tvorca, već samo ono što je počelo postojati. Begova vječnost znači da nikada nije započeo postojati. Prema definiciji, On je sam biće, postojanje ne dobiva od nekog drugog. Takvo razumijevanje Boga otklanja dileme i ističe kršćansku definiciju Božje vječnosti i postojanja.