Biblijski Korijeni Sakramenta Ispovijedi
Članak raspravlja o biblijskom temelju sakramenta ispovijedi unutar Katoličke crkve. **Sakramenat ispovijedi**, iako možda nije izravno spomenut na mnogo mjesta u Bibliji, ima svoja uporišta u nekoliko biblijskih stihova, posebno u Novom zavjetu. **Ivan 20:23** je ključni stih gdje Isus daje apostolima vlast da opraštaju grijehe: “Čiji im grijesi oprostite i čiji su grijesi zadržani.” Uz to, Jakov 5,16 poziva na međusobno priznavanje grijeha. Članak naglašava kako prisustvo nekoliko takvih stihova ne umanjuje važnost sakramenta, jer je i sam koncept Trojstva rijetko spomenut, ali je temelj kršćanske vjere.
Isusov Primjer i Apostolska Uloga
Članak dalje analizira primjere iz Isusovog života gdje je on opraštao grijehe, često pod naglašavanjem svog ljudskog aspekta kao “Sin Čovječji”. Njegovo djelovanje pokazuje **autoritet opraštanja**, što se protivi mišljenju kritičara da je Isusova moć bila isključivo božanska. **Apostoli su također dobili ovlasti u opraštanju grijeha**, što je vidljivo iz poslanica Svetog Pavla, posebno 2. Korinćanima 2:10 i 5:18. Ovi stihovi ukazuju na to da su apostoli bili **ambasadori za Krista**, djelujući po njegovu autoritetu.
Nastavak Ispovijedi Nakon Apostola
Jedna od čestih kritika protestanata jest da je **autoritet opraštanja grijeha** bio ograničen na apostole. Međutim, članak argumentira da se služba ispovijedi trebala nastaviti i nakon apostola, s obzirom na važnost ovog sakramenta za kršćane koji žele tražiti oprost za svoje grijehe. Djela 1 pokazuju kako su apostoli imenovali svoje nasljednike, što implicira kontinuitet njihove misije.
Na kraju, članak zaključuje da biblijski zapis pruža dovoljno dokaza za **valjanost sakramenta ispovijedi** unutar Katoličke crkve. Priznanje i opraštanje grijeha bili su dio tradicije od ranih dana Crkve, te iako nisu naširoko spomenuti u Bibliji, imaju duboko teološko uporište koje je i dalje relevantno za katoličku praksu.