Armirano-betonske grobnice su vrsta vanjskog spremnika koji okružuje lijes. Većina groblja zahtijeva ovu vrstu grobnice kako bi se spriječilo urušavanje groba pod težinom zemlje ili teške opreme za održavanje groblja.
Jesu li armirano-betonske grobnice pouzdane?
Veoma je važno biti siguran u ono što kupujete tijekom organiziranja sprovoda. Od armirano-betonskih grobnica, pa do osmrtnica. Recimo osmrtnice su važan dio svakog sprovoda jer one informiraju obitelj i prijatelje preminulog o njegovoj smrti i mjestu odvijanja sprovoda. No ono najvažnije je gdje ćete smjestiti preminulog. Zbog toga se postavlja pitanje jesu li armirano-betonske grobnice pouzdane kako bi zaštitile vaše voljene.
Armirano-betonske grobnice štite lijes od slijeganja tla i vanjskih sila poput vode ili prekomjerne težine, što može uzrokovati urušavanje tla na vrhu lijesa. Isto tako, one štite lijes od šteta koje mogu prouzročiti bube koje se hrane leševima i druge insekte koji ga mogu uništiti.
One su obično izrađene od betona, iako se koriste i drugi materijali. Snaga betonske komore mjeri se njezinom čvrstoćom na istezanje i tlačnom čvrstoćom, ali trajnost betonske grobnice najviše ovisi o njezinoj površini. Kako bi se smanjila mogućnost pukotina, važno je odabrati dizajn koji ima glatku, izdržljivu završnu obradu.
Kako se izgrađuju armirano-betonske grobnice?
Grobne jame se izrađuju kao vodonepropusne konstrukcije od armiranog betona, dostupne u različitim oblicima i veličinama. S obzirom na statičku stabilnost, najpogodniji oblici su oni s kružnim i osmerokutnim presjekom, a potom slijede kvadratni i pravokutni.
Jame se sastoje od donje ploče od armiranog betona, zidova od armiranog betona i gornje ploče od armiranog betona. Kao dodatna oprema u jamama se mogu naći drenažne rešetke ili drenažni sloj na dnu jame, ventilacijske cijevi (dvije ili više) koje se protežu duž jame i izlaze kroz gornju ploču, te čelični poklopci na gornjoj ploči koji se mogu hermetički zatvoriti i zaključati.
Donja ploča
Izrada donje armirano-betonske ploče provodi se kao dvostruko armirana ploča od betona otpornog na vodu, kvalitete MB 30 (C25/30), s približnom debljinom od 0,40 metara. Ova ploča počiva na sloju kompaktnog lomljenog kamena, prethodno postavljenom, s debljinom od oko 0,30 metara i minimalnom gustoćom od 40 MPa (MN/m2).
Na nju se naslanjaju armirano-betonski zidovi ili obloga (u slučaju kružne strukture), pri čemu veza između ploče i zidova mora biti nepropusna za vodu, što se može postići upotrebom specijaliziranih brtvila.
Zidovi šahta izrađuju se od dvostrano armiranog betona otpornog na vodu, kvalitete MB 30 (C25/30), s debljinom od oko 0,30 metara.
U slučaju izgradnje šahta s dvije komore, moguće je ostvariti financijsku uštedu jer se jedan centralni zid može koristiti za obje komore, što je primjenjivo na šahte kvadratnog i pravokutnog oblika.
Nakon izgradnje zidova šahta, s vanjske strane se oko njih utiskuje sloj gline, koji služi za popunjavanje praznina između zida i konture izvršenog iskopa.
Gornja ploča
Gornja ploča je dizajnirana kao dvostruko armirana betonska ploča debljine približno 0,20 metara, koja je u centralnom dijelu povišena u odnosu na periferne dijelove, stvarajući blago kupolast oblik.
U sklopu ove ploče predviđeni su otvori za čelične poklopce, a sama ploča se izlijeva uz prethodno ugrađene ventilacijske cijevi. Ploča je postavljena tako da je blago izdignuta u odnosu na okolni teren.
Koje još vrste grobnica postoje?
Osim armirano-betonskih grobnica, postoji još nekoliko vrsta grobnica.
- Klasične zemljane grobnice: Najstariji i najjednostavniji oblik grobnica, koje uključuju direktno ukopavanje lijesa ili tijela u zemlju. Ova metoda je i dalje popularna zbog svoje jednostavnosti i prirodnog aspekta, omogućavajući tijelu da se vrati zemlji.
- Kripte i mauzoleji: Ove strukture su izgrađene iznad zemlje i služe za smještaj više lijesova ili urni. Kripte se često nalaze unutar ili ispod crkvenih zgrada, dok su mauzoleji samostojeće strukture. Oba tipa pružaju trajnu zaštitu i mjesto za počast i sjećanje.
- Kolumbariji: Posebno dizajnirani za čuvanje urni s pepelom, kolumbariji su zidovi ili zgrade s nišama. Ova metoda postaje sve popularnija s rastućom preferencijom kremacije nad tradicionalnim ukopom.
- Prirodne ili ekološke grobnice: Ovaj pristup naglašava ekološku održivost, koristeći biorazgradive lijesove ili urne i izbjegavajući upotrebu kemikalija. Groblja su često dizajnirana kako bi očuvala ili obnovila prirodno stanište.
Svaka od ovih opcija ima svoje specifične prednosti i nedostatke, ovisno o osobnim uvjerenjima, tradiciji i ekološkoj svijesti pojedinca. Na primjer, klasične zemljane grobnice omogućavaju direktnu povezanost s prirodom, ali mogu biti ograničene prostorom u gusto naseljenim područjima.
Dok s druge strane, kolumbariji predstavljaju praktično rješenje za sve veći broj ljudi koji preferiraju kremaciju, nudeći organiziran i dostojanstven način čuvanja urni. Međutim, neki mogu smatrati kako ovaj pristup ne pruža isti osjećaj prisnosti i povezanosti s pokojnikom kao što to omogućava zemljani ukop.
